Arijel, Silvija Plat
19. februar 2021.
Silvija Plat je bila pesnikinja, feministkinja, kćerka postmodernizma, jedna od pesnika konfesionalne poezije. Silvija je imala i više nego buran i tragičan život ali njena književna dela i posle više od pedeset godina izazivaju veliku pažnju. Objavila je roman Stakleno zvono, zbirke pesama Kolos a posthumno je objavljena njena zbirka pesama Arijel o kojoj će biti reči danas. Za njeno stvaralaštvo su značajna četiri momenta (no, nužno ne moramo uzimati kontekst njenog života pri analizi njene poezije, to je samo jedno od mogućih tumačenja): rani gubitak oca, potajno neprijateljstvo prema majci (Elektrin kompleks), gubitak muškarca i samoubistvo. Ono što karakteriše zbirku poezije Arijel jesu dva elementa - sopstvena tragika kojom se čitalac šokira i erotizam. U njenoj poeziji se smrt dosledno doživljava kao erotski čin kome se diskontinuirano biće predaje. Erotizam je za nju predstavljao udaljavanje od građanskog ideala srećnog života jedne žene.
Silvija u ovoj zbirci nastoji da spoji ono što je prirodno nespojivo: surovost i nežnost, život i smrt, seksulani zanos i gađenje nad istim, rušenje tabua građanskog društva i ostajanje u sopstvenoj slobodi. U pesama je prisutan i snažan otpor prema dominantosti patrijarhalnih dvostrukih vrednosti i muškaraca.
U njenoj najpoznatijoj pesmi Tatica uočavamo dve dominantne teme: temu gubitka oca i temu muškog ugnjetavanja. Na Silvijin kasniji život i njeno književno stvaralaštvo je i te kako uticao rani gubitak oca što je u ovoj pesmi stvorilo neku vrstu prezira prema muškarcima i njihovoj dominantnosti.
U pesmi Ženski Lazar predstavljena su, vrlo šokantnim i sirovim slikama ugnjetavanja žene i njeno vraćanje uvek iz mrtvih. Koliko god muškarci ugnjetavali žene, one uvek nalaze snagu i glas da se tome suprostave kao što se lirski subjekat tri puta ubija ali uvek vraća u život iz osvete muškarcu: Iz pepela/Ustajem sa kosama crvenim/ I muškarce kao zrak tamanim. U pesmi Kandidat ona opisuje sebe (ženu) kao robu koju drugi procenjuju, doteruju po volji i uzimaju.
U ovoj zbirci je za razliku od zbirke Kolos, Silvija se oslobađa građanskog i nalazi autentičnu sliku sebe. Arijel je zbirka koja je vrlo namenski stigla u moje ruke i prilično sam ostao nem na jačinu Silvijinog otpora prema samoj smrti iako je nekoliko puta išla u njene ruke a to se upravo krije u tom erotizmu života i smrti. Vrlo je teško pronaći prevode na naš jezik, no zbirka je stigla do mene u izdanju Narodne knjige iz 1988. godine. Verovatno ste najpre čuli za Silvijin roman Stakleno zvono ali mali broj ljudi zna za njenu poeziju osim za vrlo uspešne pesme kao što su Tatica, Ženski Lazar i dr. Zbirku Arijel sam čitao nekoliko puta, zadnji put kada sam pisao rad o feminizmima u njenoj poeziji sa paralelom feminizama u poeziji naše pesnikinje Radmile Lazić te je zbirka vrlo snažno pomerila par nerava u mom telu svojom sirovošću u slikama života i smrti.
Autor: Nenad Kostić
Silvija u ovoj zbirci nastoji da spoji ono što je prirodno nespojivo: surovost i nežnost, život i smrt, seksulani zanos i gađenje nad istim, rušenje tabua građanskog društva i ostajanje u sopstvenoj slobodi. U pesama je prisutan i snažan otpor prema dominantosti patrijarhalnih dvostrukih vrednosti i muškaraca.
U njenoj najpoznatijoj pesmi Tatica uočavamo dve dominantne teme: temu gubitka oca i temu muškog ugnjetavanja. Na Silvijin kasniji život i njeno književno stvaralaštvo je i te kako uticao rani gubitak oca što je u ovoj pesmi stvorilo neku vrstu prezira prema muškarcima i njihovoj dominantnosti.
U pesmi Ženski Lazar predstavljena su, vrlo šokantnim i sirovim slikama ugnjetavanja žene i njeno vraćanje uvek iz mrtvih. Koliko god muškarci ugnjetavali žene, one uvek nalaze snagu i glas da se tome suprostave kao što se lirski subjekat tri puta ubija ali uvek vraća u život iz osvete muškarcu: Iz pepela/Ustajem sa kosama crvenim/ I muškarce kao zrak tamanim. U pesmi Kandidat ona opisuje sebe (ženu) kao robu koju drugi procenjuju, doteruju po volji i uzimaju.
U ovoj zbirci je za razliku od zbirke Kolos, Silvija se oslobađa građanskog i nalazi autentičnu sliku sebe. Arijel je zbirka koja je vrlo namenski stigla u moje ruke i prilično sam ostao nem na jačinu Silvijinog otpora prema samoj smrti iako je nekoliko puta išla u njene ruke a to se upravo krije u tom erotizmu života i smrti. Vrlo je teško pronaći prevode na naš jezik, no zbirka je stigla do mene u izdanju Narodne knjige iz 1988. godine. Verovatno ste najpre čuli za Silvijin roman Stakleno zvono ali mali broj ljudi zna za njenu poeziju osim za vrlo uspešne pesme kao što su Tatica, Ženski Lazar i dr. Zbirku Arijel sam čitao nekoliko puta, zadnji put kada sam pisao rad o feminizmima u njenoj poeziji sa paralelom feminizama u poeziji naše pesnikinje Radmile Lazić te je zbirka vrlo snažno pomerila par nerava u mom telu svojom sirovošću u slikama života i smrti.
Autor: Nenad Kostić