Zovi me svojim imenom, andre asiman
8. mart 2021.
Roman Zovi me svojim imenom, Andrea Asiman, istaknuti američki književnik, esejista i profesor književnosti, je objavio 2007. godine. Za ovaj roman je dobio nagradu Lambda iste godine a 2017. godine je snimljen istoimeni film kada je roman počeo da bude prevođen na mnoge svetske jezike pa i kod nas 2018. godine u izdavaštvu @shtrikaknjiga
Radnja romana se odvija 1983. godine u Italiju, između dva junaka - Elia i Olivera i njihovih osećanja. IstoimenI film je pobrojao velike i značajne kritike i pohvale. Da li se roman potpuno učitava u film? I koliko su udaljene paralele koje se mogu podvući između knjige i filma? Meni se, lično mnogo više dopao sam film od atmosfere, odabira boja, odeće, mesta, scena do replika likova i preobražavanje njihovih osećanja kroz glumački izraz. Kada je reč o samoj knjizi, ono što mi se nije dopalo jeste stil pisanja. Promišljao sam da li je to zbog prevoda ili ne ali ipak, stil kojim je ispričana knjiga jeste previše jednostavan, jednoličan i prazan. Opisi su veoma jednostavni i suvoparni dok je sama radnja ubrzana što doprinosi svakako dinamici narativa ali i odmaže samoj sadržini pripovedanja i mogućnosti da čitalačka publika ima mesta za dublje promišljanje. Replike likova su svedene na minimalni sadržaj te je dijalog monoton. Očekivao sam (po uzoru na film koji sam prethodno prvo pogledao, greška, znam) više i sadržajnije opise predela, ambijenta i samih unutrašnjih stanja likova.
Priča romana jeste vrlo interesantna i uvlači čitaoca u vreme u kome se radnja i dešava. Zanimljivo mi je kako su likovi Elia i Olivera dati nimalo kliše, sa opštim mestima u fizičkom i unutrašnjem opisivanju. To je film, po meni, daleko više uspeo da prikaže. Kada svedem svoje utiske i promišljanja o knjizi, svakako ne mislim da sam izgubio vreme čitajući je ali možda sam previše visoko postavio horiznost očekivanja obzirom koliko je odjeknuo sam film 2017. godine a potom i sam roman. U januaru 2020. je izašao i nastavak romana pod nazivom "Nađi me", takođe u izdavaštvu @shtrikaknjiga.
Autor: Nenad Kostić
Radnja romana se odvija 1983. godine u Italiju, između dva junaka - Elia i Olivera i njihovih osećanja. IstoimenI film je pobrojao velike i značajne kritike i pohvale. Da li se roman potpuno učitava u film? I koliko su udaljene paralele koje se mogu podvući između knjige i filma? Meni se, lično mnogo više dopao sam film od atmosfere, odabira boja, odeće, mesta, scena do replika likova i preobražavanje njihovih osećanja kroz glumački izraz. Kada je reč o samoj knjizi, ono što mi se nije dopalo jeste stil pisanja. Promišljao sam da li je to zbog prevoda ili ne ali ipak, stil kojim je ispričana knjiga jeste previše jednostavan, jednoličan i prazan. Opisi su veoma jednostavni i suvoparni dok je sama radnja ubrzana što doprinosi svakako dinamici narativa ali i odmaže samoj sadržini pripovedanja i mogućnosti da čitalačka publika ima mesta za dublje promišljanje. Replike likova su svedene na minimalni sadržaj te je dijalog monoton. Očekivao sam (po uzoru na film koji sam prethodno prvo pogledao, greška, znam) više i sadržajnije opise predela, ambijenta i samih unutrašnjih stanja likova.
Priča romana jeste vrlo interesantna i uvlači čitaoca u vreme u kome se radnja i dešava. Zanimljivo mi je kako su likovi Elia i Olivera dati nimalo kliše, sa opštim mestima u fizičkom i unutrašnjem opisivanju. To je film, po meni, daleko više uspeo da prikaže. Kada svedem svoje utiske i promišljanja o knjizi, svakako ne mislim da sam izgubio vreme čitajući je ali možda sam previše visoko postavio horiznost očekivanja obzirom koliko je odjeknuo sam film 2017. godine a potom i sam roman. U januaru 2020. je izašao i nastavak romana pod nazivom "Nađi me", takođe u izdavaštvu @shtrikaknjiga.
Autor: Nenad Kostić