pitanje, Omer tipura
23. novembar 2021.
Pitanje je zbirka pesama pesnika Omera Tipure. Pored toga što sam ovu zbirku sasvim sličajno pronašao i uzeo u antikvarnici knjiga, o pesniku nisam uspeo ništa da nađem osim njegovog bosanskog porekla što mi je još više zaokupilo pažnju da čitam ovu zbirku bez ikakvih nagoveštaja ko ju je pisao. Kako se u pogovoru kaže "Mladi pesnici s nestrpljivom namerom da se oglase u na brzinu i nekritički sastavljenim zbirkama, više najavljuju ili objavljuju svetu sebe nego svoju poeziju." Ova rečenica se može odnositi i na današnje stvaranje pesnika u univerzačnom značenju.
Zbirka pesama Pitanje sastavljena je od četiri ciklusa (Iza puta, Nastanak ploda, Prolazak vremena i Igra glave), krije u sebi želju za celovitošću koja nimalo nije jednostavna. Pesnik govori uglavnom o stvarima koje su nam u jednom momentu bile bliske a u drugom postale daleke i strane. Zbirku započinje jednim određenjem ljudske situacije, kao otuđenja od pravih vrednosti života, i pesničkim opredeljenjem za jedini prostor koji ne pati od efemernosti ( "Nama ostaje jedino nutrina"). Čest motiv u pesmama ove zbirke je Sunce koje predstavlja centar vladavine u prostoru koji nas vodi na put i čitav niz pesama govori o Suncu kao davaocu života i lepote.
Ono što odlikuje pesme u ovoj zbirci a u čemu je pesnik ostao dosledan od prve do poslednje pesme jeste pesnička eliptičnost i nekomunikatvnost. U dosta slučajeva ta nekomunikatvnost posledica je pesnikovog pokušaja da osvetli i i izrazi konture unutrašnjosti bića. Njegove pesme su kratke, slobodnog stiha a upravo takva forma se pokazala kao najpogodnija za izražavanje tog unutrašnjeg prostora. Nekomunikativnost ostavlja dosta prostora i za razmišljanje čitaoca i tu se uspostavlja određena količina dramatičnosti da pesma navodi čitaoca da je iznova čita i proučava. Tipura tako pokazuje onaj večni napor da se dosegne i dodirne smisao ali se taj napor pokazuje kao besmislen jer nas udaljava od pravih stvari.
Pesničke slike u pesmama su prepune metafora čija značenja se prividno otkrivaju konačno čitanjem pesama ali nam one do kraja ostaju nejasne i neuhvatljive pa je potrebno uložiti određeni napor da bi se te slike bar iole približno shvatile. One su više vanracionalne nego racionalne jer ne počivaju na pesnikovim racionalnim spoznajama sveta već je reč o metafizičkoj poeziji za koju Herbert Rid kaže da "poezija ostaje u nejasnoćama". I tako ostaje kroz sva četiri ciklusa ove zbirke pesama. Tipura svoju peoziju podređuje pesnilkom filozofijom u kojoj osnovne dimenzije postojanja u jednom svetu dovodi u pitanje, što vrlo lepo i eliptično zaokružuje i sam naslov zbirke. - Pitanje.
Iako bez prethodnih znanja o pesniku, ova zbirka govori sama za sebe o jednom pesničkom svetu koji nam se otkriva kroz nagoveštaje i obirse slika. Sasvim slučajno došavši do nje, ova zbirka poezije me je dosta podsetla na poeziju Vaska Pope, po svojoj eliptičnosti i metafizičkim slikama unutrašnjeg ali i spoljašnjeg sveta. Doživljaj čitanja zbirke dosta ulepšavaju i ilustracije koje upotpunjavaju poetiku i atmosferu cele zbirke pesama.
Autor: Nenad Kostić
Zbirka pesama Pitanje sastavljena je od četiri ciklusa (Iza puta, Nastanak ploda, Prolazak vremena i Igra glave), krije u sebi želju za celovitošću koja nimalo nije jednostavna. Pesnik govori uglavnom o stvarima koje su nam u jednom momentu bile bliske a u drugom postale daleke i strane. Zbirku započinje jednim određenjem ljudske situacije, kao otuđenja od pravih vrednosti života, i pesničkim opredeljenjem za jedini prostor koji ne pati od efemernosti ( "Nama ostaje jedino nutrina"). Čest motiv u pesmama ove zbirke je Sunce koje predstavlja centar vladavine u prostoru koji nas vodi na put i čitav niz pesama govori o Suncu kao davaocu života i lepote.
Ono što odlikuje pesme u ovoj zbirci a u čemu je pesnik ostao dosledan od prve do poslednje pesme jeste pesnička eliptičnost i nekomunikatvnost. U dosta slučajeva ta nekomunikatvnost posledica je pesnikovog pokušaja da osvetli i i izrazi konture unutrašnjosti bića. Njegove pesme su kratke, slobodnog stiha a upravo takva forma se pokazala kao najpogodnija za izražavanje tog unutrašnjeg prostora. Nekomunikativnost ostavlja dosta prostora i za razmišljanje čitaoca i tu se uspostavlja određena količina dramatičnosti da pesma navodi čitaoca da je iznova čita i proučava. Tipura tako pokazuje onaj večni napor da se dosegne i dodirne smisao ali se taj napor pokazuje kao besmislen jer nas udaljava od pravih stvari.
Pesničke slike u pesmama su prepune metafora čija značenja se prividno otkrivaju konačno čitanjem pesama ali nam one do kraja ostaju nejasne i neuhvatljive pa je potrebno uložiti određeni napor da bi se te slike bar iole približno shvatile. One su više vanracionalne nego racionalne jer ne počivaju na pesnikovim racionalnim spoznajama sveta već je reč o metafizičkoj poeziji za koju Herbert Rid kaže da "poezija ostaje u nejasnoćama". I tako ostaje kroz sva četiri ciklusa ove zbirke pesama. Tipura svoju peoziju podređuje pesnilkom filozofijom u kojoj osnovne dimenzije postojanja u jednom svetu dovodi u pitanje, što vrlo lepo i eliptično zaokružuje i sam naslov zbirke. - Pitanje.
Iako bez prethodnih znanja o pesniku, ova zbirka govori sama za sebe o jednom pesničkom svetu koji nam se otkriva kroz nagoveštaje i obirse slika. Sasvim slučajno došavši do nje, ova zbirka poezije me je dosta podsetla na poeziju Vaska Pope, po svojoj eliptičnosti i metafizičkim slikama unutrašnjeg ali i spoljašnjeg sveta. Doživljaj čitanja zbirke dosta ulepšavaju i ilustracije koje upotpunjavaju poetiku i atmosferu cele zbirke pesama.
Autor: Nenad Kostić