uspenje i pad ikara gubelkijana, borislav pekic
8. avgust 2021.
Često se u Pekićevim romanima nalazi čovek koji je na iskušenju sopstvenog života i sopstvene tragičnosti. Takav je roman/novela Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana. Razlog zbog koga se, barem po kritici, ova knjiga porovodi pod novelu a ne roman jeste što se radnja koncentriše oko centralnog događaja u životu junaka. Pekićevski, on nesvesno razrušava granice između žanrova. U središte knjige se odmah u naslovu stavlja jedan mit iz antike čime Pekić jedan veliki mit/priču stavlja u ovom vremenu da živi i time ga dekonstruiše čime se postiže određena dramska napetost između Uspenja i Pada. Dakle, na dubinskoj strukturi se nalazi mit o Ikaru, sin Dedala koji je iz lavirinta pobegao krilima od perja i voska ali je Ikar suviše visoko i blizu sunca leteo da su mu se krila isptopila i on pao u more i utopio se. Takav je naš junak, Ikar Gubelkijan.
U knjizi nema autora vodeći se težnjom postmodernista za nedostajanjem autora odnosno njegovo nemešanje u priču kako bi se se stekao utisak da je to samo jedna verzija priče ali ne i jedina. U predgovoru Pekić piše kako sam autor sumnja u svrhu umetnosti kao i sam junak novele. Novela je isprepovedana u ispovednoj formi sa višestruko posredovanom pričom: Ikar, junak novele, priča svoju priču Valeriji a autor se pojavljuje samo u zagradama tj. dodatnim komentarima. Pekić je voleo te maske iza kojih se krije autor. Ikar Gubelkijan je prvak u umetničkom klizanju u vreme fašistickog genocida i rata. Ikaru biva povređena sujeta kada njegov pokušaj instrumentalizovanja umetnosti da bi po svaku cenu postao poziv i podstrek sugrađana na pobunu, propadne i doživi podsmeh. Ikar je samoljubiv, ponosan, njegova sujeta je bila dirnuta jer nije postigao to što je hteo a celog svog života je želeo da se dokaže. Pekić je Ikarovu sudbinu provukao kroz metafizičku ironiiju iliti ironiju sudbine - u svom letu naš junak doživljava svoj veliki i konačni pad. Međutim, Ikar i dalje od tog pada želi da napravi nešto veliko, nešto dostojno umetnosti i pamćenja.
Novela se zasniva kao što je već rečeno na mitu ali i na motivu koji srećemo u Knjizi Propovednika - motiv osećaja ništavnosti kada se sve radi iz samoljublja gde nema radovanja nakon nekog uspeha jer je to čin samoljublja i sujete. I to se upravo desilo Ikaru u mitu kada je poleteo suviše visoko ka suncu ali i Ikaru Gubelkijanu koji je iz sujete želeo da od umetnosti napravi instrument pobune i sopstvenog dokazivanja.
Novela u jednom narativnom toku daje sliku postmodernističke tragedije čoveka u umetnosti i njegove težnje da bude priznat i da na kraju dobije potvrdu od drugih ljudi u vidu divljenja i aplauza. I zaista, čovek u najvećem letu doživi i najveći pad. Tako je, čini se, i u umetnosti.
Autor: Nenad Kostić