Utopljene duše, vladislav petković dis
12. mart 2021.
Utopljene duše je pesnička zbirka našeg avangardnog pesnika Vladislava Petkovića Disa. Kada je objavljena zbirka, 1911. godine, kod kritičara tadašnjeg doba (novog, modernizma) izazivala je pravi otpor i negodovanje. Jovan Skerlić je napisao kritiku pod nazivom "Lažni modernizam u srpskoj književnosti", gde je ovu zbirku pa i samog Disa obezvredio govoreći kako je njegova poezija, poezija dekadencije i bolesti duše ("povraćanje jedne pokvarene duše"). Za Skerlića, Dis ne peva o onome što je video ili doživeo već što je snevao i sam izmislio. Ipak, ova zbirka i dan danas predstavlja vedrinu, potpuno drugačiju i nekonveciolanu za ondašnje doba uspona patriotizma, u srpskoj poeziji. Kako se smatra da je Dis bio pod uticajem poezije francuskih "proletih pesnika", pre svega Utopljene duše na momente podsećaju na Bodlerovu zbirku "Cveće zla", i on se u našoj književnosti smatra proketim pesnikom.
Ova zbirka je ispevana u prstenastoj kompoziciji i sačinjava je nekoliko ciklusa: Prolog, Kuća mraka, Umrli dani, Tišine, Nedovršene reči, San. U Utopljenim dušama, Dis kao pesnik unosi mnoge novine i poetičke еlemente koji su za doba modernizma bili neophodni. Ono što se najviše primećuje i učitava pri percipiranju pesama jeste da se pomera sav čulni sistem - cela zbirka je jedna velika sintestezija. U pesmama se unosi i poptuno nove uloge i mešanje agensa, onog ko deluje i pacijensa, onog ko trpi neki radnju koja vrši nad njime, svest postaje aktivna a predmeti postaju pasivni. Nežive, iracionalne stvari u njegovoj poeziji delaju, nešto čine, pomeraju se postaju agensi (nada se kupa, stradanja žive, misao spava, eho sreće strepi itd). Pesničke slike u ovoj zbirci su nedokazive, iracionalne i ne mogu se zamisliti i to je ono što je Disa obeležilo kao pesnika. Pojave u pesama su kosmičke, transendentalne a motivi postaju nedodirljivi: spavanje, snoviđenje, oči, zvezde. Dis je u životu bio rasejan a to se učitalo i u njegovoj poeziji. Ono što jeste karakteristično za njegovu poeziju, iako su kritičari kritikovali njegov jezik (sporan je stih "al' begaju zvezde" iz pesme Tamnica), jeste melodioznost i osećaj za metriku.
Njegove pesme, najpoznatije koje se nalaze u školskim čitankama, Tamnica, Nirvana i Možda spava se odlikuju neverovatnom metrikom i melodijom. Dis je većinu pesama ispevao u dvanaestercu i šesnaestercu, sa čvrstom tradicionalnom strukturom i rimom. Cela zbirka diše pesimizmom, bolestima društva i bespućem što se za ondašnje vreme smatralo nedopustivim jer je narodu bila potrebna poezija koja će podići narodni duh i nadu tokom trajanja Prvog svetskog rata. Ova zbirka je tada izazivala oštre reakcije i osude ali se horizont očekivanja u narednim decenijama pomerio i danas se smatra ključnom zbirkom u srpskoj poeziji.
Autor: Nenad Kostić
Ova zbirka je ispevana u prstenastoj kompoziciji i sačinjava je nekoliko ciklusa: Prolog, Kuća mraka, Umrli dani, Tišine, Nedovršene reči, San. U Utopljenim dušama, Dis kao pesnik unosi mnoge novine i poetičke еlemente koji su za doba modernizma bili neophodni. Ono što se najviše primećuje i učitava pri percipiranju pesama jeste da se pomera sav čulni sistem - cela zbirka je jedna velika sintestezija. U pesmama se unosi i poptuno nove uloge i mešanje agensa, onog ko deluje i pacijensa, onog ko trpi neki radnju koja vrši nad njime, svest postaje aktivna a predmeti postaju pasivni. Nežive, iracionalne stvari u njegovoj poeziji delaju, nešto čine, pomeraju se postaju agensi (nada se kupa, stradanja žive, misao spava, eho sreće strepi itd). Pesničke slike u ovoj zbirci su nedokazive, iracionalne i ne mogu se zamisliti i to je ono što je Disa obeležilo kao pesnika. Pojave u pesama su kosmičke, transendentalne a motivi postaju nedodirljivi: spavanje, snoviđenje, oči, zvezde. Dis je u životu bio rasejan a to se učitalo i u njegovoj poeziji. Ono što jeste karakteristično za njegovu poeziju, iako su kritičari kritikovali njegov jezik (sporan je stih "al' begaju zvezde" iz pesme Tamnica), jeste melodioznost i osećaj za metriku.
Njegove pesme, najpoznatije koje se nalaze u školskim čitankama, Tamnica, Nirvana i Možda spava se odlikuju neverovatnom metrikom i melodijom. Dis je većinu pesama ispevao u dvanaestercu i šesnaestercu, sa čvrstom tradicionalnom strukturom i rimom. Cela zbirka diše pesimizmom, bolestima društva i bespućem što se za ondašnje vreme smatralo nedopustivim jer je narodu bila potrebna poezija koja će podići narodni duh i nadu tokom trajanja Prvog svetskog rata. Ova zbirka je tada izazivala oštre reakcije i osude ali se horizont očekivanja u narednim decenijama pomerio i danas se smatra ključnom zbirkom u srpskoj poeziji.
Autor: Nenad Kostić