Distrofija bluz, aleksandar vojinović
12. maj 2021.
Distrofija bluz je debitantska zbirka pesama niškog pesnika Aleksandra Vojinovića. Zbrika je ušla u izbor za Nagradu Branko Miljković za 2021. godinu. Zbirka predstavlja samo upoznavanje sa pesnikom i njegovim životom – ona je svojevrsna ispovest i povest iz svakodnevnog života pesnika i čoveka. Sam naslov predstavlja spoj onoga što je suštinski istinito i važno za ovog mladog pesnika – distrofija, koja će promeniti njegov život i bluz, koji sluša i čije melodije možemo čuti i mi između stihova pesama tokom čitanja. Kroz celu zbirku se provlači težina mraka svakodnevnog života pesnika u gradu u kome živi, u zgradi i među zgradama u kojoj stanuje – njegov pogled sa terase na život izvan sebe samog i sve ono što se tu, naizgled neprimetno dešava, no, u zbirci nema mesta za druge – pesme su suštinski fokusiran na patnje i doživljaj pesnika nje kroz prizmatiku reči i stihova. Zbirku otvara pesma Samo sada i ovde, u kojoj nam pesnik iznosi šta se čini njegov život, saznaje i nama daje saznanje da život može biti sve i ništa ali da je na kraju on samo ovde i sada. U pesmama kao što su Pad, Hermes na plafonu, Igra zle kobi prisustvujemo slikama iz bolnice, pesnikov doživljaj prostora i onoga što ga je snašlo. Autor se služi raznovrsnim poređenjima kako bi što verodostojnije a opet neuhvatljivo približio svoja osećanja i misli izazvana stanjima u kojima se nalazi. Često, pesme obiluju svojevrsnim prkosom koji nije nametljiv ali jeste primetan ošrom čulu čitaoca koga muči život, kao što se pesnik često služi onime što bih ja nazvao bluz ili bolnim sarkazmom pa i cinizmom prema životu i njegovom nepravednom poretku – u pesmi Da bog postoji, pesnik izaziva i preispituje upravo postojeće postulate religije i ideje boga, poretka sveta takvog kakvog danas poznajemo. Takav nepravedan opet i opravdan poredak izaziva u lirskom subjektu bes i cinizam, određeni odboj prema takvom poretku čiji smo deo ali ne i nužno saučesnici istog. Zbirka je i priča života pesnika u gradu, svakodnevne neprimetne stvari događaji koji su mali deo onog što suštinski nazivamo život- kao u pesama Crveni soliter, Prozor u dvorište na moj način, Himna svih nas, Prizor.
I u njima su te slike date bez opterećenja reči i usvišenog smisla, jednostavno poigravanje reči uz prizvuk bluza kojim pesnik često dočarava bolnoću života. No, zbirka nužno nije dekadentna i mračna, ona jeste egzistencijalistički, autobiografski protkana bez preterane nametljivosti. Pesme obiluju jednostavnim jezikom koji je pristupačan različitim ciljnim čitalačkim grupama što doprinosi da se svako u skladu sa svojim čitalačkim iskustvom i očekivanjima, poistoveti i razume, tumači. Pesme kao što su Upamti ovaj dan i Samo sada i ovde daju pozitivističu ideju o životu koja obitava u pesniku pored mraka u koji je kako kaže potonuo. Ono što se čini kao nedostatak zbirke jeste sadržinski plan u pojedinim pesama, svojevrsna nedovršenost u ideji koju je pesnik želeo da manifestuje u pesmama. U pojedinim pesmama autor pribegava uopštavanjima što u nekim momentima potpuno izbacuje čitaoca iz čitanja zbirke. No, kako je ovo prvenac, verujem da je ova zbirka daleko od lošeg primera predstavljanja kniževnom i čitalačkom svetu. Ono što se meni dopalo jeste stabilnost kojom zbirka kao prvorđenče iz pera pesnika stoji pred čitaocem – ogoljena opet nepredvidiva, iskrena ali ne i ranjiva, cinična ali ne i zlokobna. I zaista jeste ovo jedna bluz-zbirka koja se čita u neko letnje, sparno podne dok u pozadini svira bluz.
Autor: Nenad Kostić
I u njima su te slike date bez opterećenja reči i usvišenog smisla, jednostavno poigravanje reči uz prizvuk bluza kojim pesnik često dočarava bolnoću života. No, zbirka nužno nije dekadentna i mračna, ona jeste egzistencijalistički, autobiografski protkana bez preterane nametljivosti. Pesme obiluju jednostavnim jezikom koji je pristupačan različitim ciljnim čitalačkim grupama što doprinosi da se svako u skladu sa svojim čitalačkim iskustvom i očekivanjima, poistoveti i razume, tumači. Pesme kao što su Upamti ovaj dan i Samo sada i ovde daju pozitivističu ideju o životu koja obitava u pesniku pored mraka u koji je kako kaže potonuo. Ono što se čini kao nedostatak zbirke jeste sadržinski plan u pojedinim pesama, svojevrsna nedovršenost u ideji koju je pesnik želeo da manifestuje u pesmama. U pojedinim pesmama autor pribegava uopštavanjima što u nekim momentima potpuno izbacuje čitaoca iz čitanja zbirke. No, kako je ovo prvenac, verujem da je ova zbirka daleko od lošeg primera predstavljanja kniževnom i čitalačkom svetu. Ono što se meni dopalo jeste stabilnost kojom zbirka kao prvorđenče iz pera pesnika stoji pred čitaocem – ogoljena opet nepredvidiva, iskrena ali ne i ranjiva, cinična ali ne i zlokobna. I zaista jeste ovo jedna bluz-zbirka koja se čita u neko letnje, sparno podne dok u pozadini svira bluz.
Autor: Nenad Kostić